Kada smo napokon došli, oko 15.30 h, izvadili smo kutije s raznim darovima. Na ulazu smo im svirali i pjevali pjesmu Zvončići i odmah uočili veliku radost i veselje na njihovim licima. Zatim smo svirali i pjevali ostale božićne pjesme. Naši gostoprimci izveli su nam kratki program u kojem su glumili, plesali i pjevali. Nakon predstave podijelili smo im narukvice s lijepim porukama. Štićeniku Franji prigodno smo zapjevali Sretan rođendan, a on nam je otpjevao svoju najdražu pjesmu Kad procvatu u proljeće jabuke.

Obišli smo i osobe u domu koje zbog svojega stanja ne mogu izvan svoje sobe i kreveta. S obzirom na to da znamo da svi jako vole slušati pjesme, u svakoj smo sobi pjevali Zvončiće i tako razveselili njihova srca.

Meni je ovo bio prvi odlazak u Oborovo, ali sigurna sam da nije i posljednji. Pamtit ću ovaj dan kao dan ispunjen srećom, ljubavi i veseljem jer mi smo blagoslovljeni provodeći dragocjeno vrijeme s njima. Osjetila sam veliku ljubav koju nam žele pružiti, kao zahvalnost za svaki trenutak zajedništva. Znala sam to i ranije, ali sam sada potpuno svjesna da darivati sebe i svoje vrijeme bližnjima najljepši je dar koji svatko od nas može i treba dati. Samo tako srca će nam uvijek biti puna.

Nakon divnog druženja došlo je vrijeme da pođemo svojim kućama. Na odlasku smo također pjevali Zvončiće koji su postali hit dana. Sada svi čekamo ponovni susret u Kutini, u proljeće kad procvatu jabuke...

                                                                                                     Petra Tuksar, 2. b