Kroz svoj rad Silvija Sarapa pokazala je kako glazba može biti moćno sredstvo za poboljšanje mentalnog i emocionalnog zdravlja. U ovom intervjuu, istražit ćemo njezin put, iskustva te viziju budućnosti muzikoterapije.
Koju ste srednju školu pohađali te kako ste se odlučili za studij glazbe?
Završila sam Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, muzički razred. U glazbi sam bila od malih nogu te sam već u osnovnoj znala da će glazba biti moj poziv.
Studirali ste u Hrvatskoj, Francuskoj i Finskoj. Ima li razlike u školovanju u tim državama i ako da, gdje Vam je bilo najbolje?
U Finskoj sam završia edukaciju iz Orff pedagogije, a u Austriji poslijediplomski studij iz Primjene muzike i plesa u integrativnoj pedagogiji. Dosta su različiti pristupi jer se, na primjer u Finskoj, edukacija bazira na njihovom kurikulumu koji je u svijetu prepoznat kao jedan od najboljih.
Kako ste došli na ideju da se bavite muzikoterapijom i što je to?
Čisto slučajno. Dok sam studirala na Muzičkoj akademiji u Zagrebu upisala sam edukaciju u organizaciji Hrvatske udruge muzikoterapeuta.
Muzikoterapija je interdisciplinarna znanstvena disciplina koja koristi muziku i njene elemente za postizanje blagostanja pojedinca, aktivan oblik i receptivni.
U svijetu muzikoterapije koga smatrate najvećim uzorom?
Teško mi je izdvojiti jednu osobu. Svakako bih navela Nordoff-Robbins pristup, muzikoterapeuti iz Britanije Paul Nordoff i Clive Robbins te njemačka muzikoterapeutkinja Gertrude Orff.
Koje vrste glazbe najviše koristite u radu s klijentima u kontekstu muzikoterapije?
Sve ovisi o klijentu. Muzika koja se koristi u seansama može biti kreirana na licu mjesta ili već postojeća. Nema univerzalne muzike.
Održavate li često ovakve edukativne radionice te smatrate li da bi se trebala podići svijest o muzikoterapiji i njezinoj učinkovitosti?
Da, do sada sam radila edukacije pri Hrvatskoj Orff Schulwerk udruzi u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Turskoj i Južnoj Koreji. Svakako mislim da bi trebala biti zastupljenija i da bi joj se trebao pružiti veći medijski prostor.
Pomažu li Vama osobno radionice koje provodite?
Da, naravno! I ja se razvijam kroz radionice. Ne postoje dvije iste koje sam do sada izvela. Sve ovisi o dinamici grupe.
S kojim se problemima suočavate tijekom radionica?
Sudionici nekad dođu dosta ukočeni i probijanje leda različitim igrama upoznavanja zna ponekad biti teško, ali jednom kad se opuste i dozvole sami sebi da razvijaju kreativnost postaje samo dobra igra. Kroz koju, naravno, uče!
Jesu li sve radionice iste ili svaka ima različite sadržaje za interakciju?
Različiti su sadržaji s obzirom na ciljnu skupinu sudionika i njihove potrebe.
Koja je razlika između psihoterapije i muzikoterapije?
U psihoterapiji razgovor se koristi kao osnovno sredstvo izražavanja, dok je muzikoterapija uglavnom neverbalno sredstvo komuniciranja koje koristi muziku kao glavni medij.
Imate li kakve hobije osim glazbe?
Volim jako putovati i plesati.
Gdje se vidite za deset godina?
Teško za odgovoriti! Nisam tip koji toliko unaprijed planira.
Hvala Vam na razgovoru!
Razgovarali: Martin Miklić, 3. a i Hana Ivanković, 3. a
Vizual: Dunja Krmpotić, 3. b